[:hr]Pandemija koronavirusa test je za vlade, društva i pojedince, jer ju je moguće suzbiti samo ako svi zajedno pokažemo odgovornost, budemo solidarni i surađujemo. Ona nas je podsjetila koliko smo međusobno povezani, što nije vidljivo samo po načinu širenja virusa, već i po tome koliko ovisimo o drugima – svima koji rade u zdravstvu, trgovinama, ljekarnama, dostavnim službama, medijima i drugim djelatnostima, koje nam u ovim trenucima osiguravaju osnovne uvjete života i zaštite od zaraze.
Kao i svaka izvanredna situacija, i ova pandemija neodvojiva je od ljudskih prava – na zdravlje, život, pristup informacijama, rad, obrazovanje, socijalnu sigurnost, slobodu kretanja, privatnost ili mirno okupljanje, a upravo je njihova zaštita jedan od ključnih načina borbe protiv ovog najvećeg javnozdravstvenog izazova s kojim se moderni svijet ikad suočio. Zaštita ljudskih prava u ovom slučaju uključuje i ograničenja nekih među njima, čemu svjedočimo posljednjih tjedana, što jest predviđeno i Ustavom i međunarodnim dokumentima, uz uvjet da se to čini zakonom i razmjerno potrebi ograničenja.
U nastavku donosimo pregled ljudskih prava u kontekstu pandemije koronavirusa, koji je pripremio Ured visoke povjerenice za ljudska prava UN-a (OHCHR).
Pristup zdravstvenoj skrbi
- Uz postizanje medicinskih učinaka, odgovor zdravstvenog sustava trebao bi obuhvatiti i posljedice koje na ljudska prava mogu imati mjere suzbijanja pandemije
- Liječenje bi trebalo biti dostupno svima bez diskriminacije – osigurati da nikome nije uskraćeno zbog imovnog stanja ili stigmatizacije
Izvanredne mjere
- Međunarodno pravo dozvoljava izvanredne mjere kao odgovor na prijetnje, ali one moraju biti razmjerne, nužne i ne smiju diskriminirati, što znači da moraju biti precizne, ograničene i najmanje zadirati u prava kako bi se zaštitilo zdravlje
- Mjere ne smiju služiti utišavanju neistomišljenika, kao ni novinara ili zaštitnika ljudskih prava, dok se neka prava nikada ni ne smiju ograničiti, poput prava na život, slobodu misli, savjesti i vjeroispovijedi, a ograničenja ne smiju utjecati ni na zabranu mučenja, prisilnog udaljenja ili vraćanja (non-refoulement) ili na pridržavanje obveze lišenja slobode isključivo na temelju zakona i u postupku propisanom zakonom
- Vlade trebaju obavijestiti građane što znači izvanredno stanje, kako se primjenjuje i koliko dugo će biti na snazi
- Kad kriza prođe, važno je da vlade građanima osiguraju povratak u svakodnevicu i ne koriste izvanredne mjere unedogled, jer odgovor na krizu mora biti u skladu sa stvarnim potrebama tijekom različitih faza
Nitko ne smije ostati zaboravljen
- Marginalizirane osobe dio su svakoga društva i iz raznih razloga imaju poteškoća u pristupu informacijama i uslugama, što je ponekad posljedica diskriminacije ili političkih podjela. Zato je potrebno posebnu pažnju usmjeriti onima koji su u riziku da ih se izostavi u važnim informacijama o koronavirusu i odgovoru na pandemiju, poput osoba s invaliditetom, migranata, starijih, LGBTI osoba, nacionalnih manjina i drugih
- Nacionalne institucije za ljudska prava i organizacije civilnog društva mogu pomoći u ukazivanju na skupine društva koje bi mogle biti zaboravljene, širenju informacija u određenim zajednicama, ali i ukazivanju vladama na utjecaj mjera na ove skupine
Stanovanje
- U trenutku kad je ključno da građani ostanu doma i održavaju fizičku distancu, iznimno je važno osvijestiti kako je to jako teško ili nemoguće osobama koje nemaju adekvatan smještaj (žive u prenapučenim kućanstvima, bez vode i/ili kanalizacije), zbog čega bi vlade morale poduzeti hitne mjere kako bi im pomogle, primjerice pružanjem privremenog smještaja u raspoloživim stambenim jedinicama
- Potrebno je spriječiti i porast broja beskućnika, primjerice među građanima kojima prijeti ovrha, moratorijima na deložacije, kredite i slično
- Kod uvođenja mjera ograničenja kretanja, nitko ne bi trebao biti kažnjen zato što je beskućnik ili nema adekvatan smještaj
Osobe u detenciji ili institucionalnom smještaju
- Osobe lišene slobode, uključujući u zatvorima, pritvorima, prihvatnim centrima za strance i drugim mjestima iz kojih ne mogu svojevoljno izaći, nemaju uvjete za održavanje fizičke distance i u većem su riziku od zaraze, što bi trebalo uzeti u obzir kod planiranja odgovora na krizu
- Vlade moraju osigurati pristup informacijama, preventivnu i drugu zdravstvenu skrb svim osobama lišenima slobode i žurno razmotriti njihovo puštanje na slobodu ili alternativu detenciji, kako bi se umanjio rizik zaraze u mjestima u kojima su oni smješteni
Informacije i sudjelovanje
- Informacije o pandemiji i mjerama njezina suzbijanja trebale bi biti dostupne svima, bez iznimke, što podrazumijeva njihovo oblikovanje na razumljiv način i jezik, kao i prilagodbu osobama sa specifičnim potrebama, uključujući slabovidne, one oštećena sluha, ali i one koji ne znaju čitati
- Pristup internetu je zaraženim osobama ključan za primanje relevantnih informacija, zbog čega bi vlade trebale spriječiti uskraćivanje interneta i osigurati njegovu široku dostupnost
- Građani imaju pravo sudjelovati u donošenju odluka koje utječu na njihov život, za što je potrebno da službena komunikacija bude transparentna
- Zdravstveni i drugi stručnjaci, uključujući znanstvenike, moraju moći slobodno govoriti i dijeliti točne i važne informacije, kako međusobno, tako i s javnošću. Također, potrebno je poduzeti napore na međunarodnoj i nacionalnoj razini za suzbijanje lažnih i zavaravajućih vijesti koje uzrokuju strah i predrasude
Stigmatizacija
- Pandemija koronavirusa potiče stigmatizaciju, diskriminaciju, rasizam i ksenofobiju prema određenim nacionalnim i etničkim skupinama. Moramo raditi zajedno kako bismo zaustavili ovaj trend
- Političari i druge javne osobe trebale bi glasno govoriti protiv stigmatizacije i rasizma potaknutih ovom krizom, kao i izbjegavati njihovo poticanje. Države bi trebale brzo reagirati kako bi suzbile retoriku koja potiče strah i osigurati da odgovor na koronavirus ne dovede do diskriminacije ili nasilja prema ranjivim skupinama
- Dijeljenje točnih, jasnih i potkrijepljenih informacija, kao i kampanje podizanja svijesti, najbolji su alati za suzbijanje diskriminacije i ksenofobije, koje se hrane dezinformiranošću i strahom, a dodatan trud je potrebno uložiti u uočavanje takvih incidenata, dok bi odgovor na njih trebao biti brz i javno objavljen
Izbjeglice i migranti
- Izbjeglice i migranti su u posebnom riziku, jer su često zatvoreni u kampovima i naseljima ili žive u prenaseljenim područjima, s ograničenim komunalnim uslugama i bez pristupa zdravstvu
- Jezične i kulturološke razlike, cijene, nedostatak informacija, diskriminacija i ksenofobija prepreke su u ostvarivanju zdravstvenih usluga, a migranti u iregularnim situacijama ih često i ne žele ostvariti, zbog straha od detencije, deportacije ili sankcioniranja zbog nereguliranog statusa
- Države bi trebali specifičnim mjerama prevencije od zaraze i odgovorom na pandemiju obuhvatiti izbjeglice i migrante, osiguranjem pristupa informacijama, testiranjem i osiguravanjem zdravstvenih usluga svima, bez obzira na njihov status
- Hitna međunarodna podrška potrebna je zemljama u kojima se nalazi najviše izbjeglica i migranata, kako bi njima, ali i lokalnim zajednicama, osigurale dostatne usluge, što je iznimno važno za očuvanje javnog zdravlja u tim područjima i suzbijanje stigmatizacije i ksenofobije
- Važno je i da strože kontrole granica, ograničenje putovanja i slobode kretanja, ne onemogući pristup zaštiti ljudima koji bježe od rata ili proganjanja
Socijalni i ekonomski učinci
- Pravo na obrazovanje mora biti zaštićeno i u slučaju zatvaranja škola, primjerice održavanjem online nastave. Pri tom bi ova mjera mogla neproporcionalno utjecati na djevojčice, koje se diljem svijeta suočavaju s ozbiljnim preprekama u školovanju, a u ovakvim trenucima bi se od njih moglo očekivati i preuzimanje značajnog dijela kućanskih poslova. I dječaci i djevojčice bi zbog ove mjere mogli ostati i bez kvalitetnih obroka koje često imaju osigurane samo u školama
- Vlade, javni i privatni sektor, međunarodne i domaće organizacije bi trebale dijeliti dobre prakse uklanjanja negativnih socio-ekonomskih učinaka pandemije
- Potrebno je procijeniti i zaštititi sigurnost i zdravlje svih koji moraju raditi tijekom pandemije, posebice zdravstvenih djelatnika. Nitko ne bi zbog straha od otkaza trebao biti prisiljen raditi u uvjetima koji im nepotrebno ugrožavaju zdravlje
- Brze mjere pomoći trebale bi štititi od dalekosežnih učinaka krize, poput plaćenog bolovanja, snažnih prava nezaposlenih ili zajamčenih osnovnih primanja
Privatnost
- Mjere nadgledanja ponašanja i kretanja građana trebale bi biti usko povezane s točno određenim zdravstvenim ciljevima i ograničene u trajanju i opsegu, razmjerno potrebi
Voda i kanalizacija
- Pranje ruku vodom i sapunom je osnovni način suzbijanja koronavirusa, pa je odgovaranje na potrebe 2,2 milijarde ljudi koji nemaju pristup sigurnoj vodi, ključno za uspjeh globalne borbe protiv koronavirusa
- Potrebno je tijekom krize zabraniti isključivanje vode onima koji ju ne mogu priuštiti i besplatno je osigurati siromašnima i ljudima koji trpe značajne financijske posljedice pandemije
[:]